Svaki župnik pokušava pomoći svojim župljanima na razne načine. U ratnom vremenu župni Caritas je dobivao pomoć od Caritasa Vrhbosanske Nadbiskupije i pomagao svojim župljanima. Pored svih obveza župnici su obnavljali župne objekte, ali se i aktivno uključili u proces povratka. Nakon toga željeli su osigurati održivi povratak, osiguravali su sadnice, plastenike, obnova stočnog fonda… Svako vrijeme ima svoje breme. Danas je pitanje, kako osigurati uvjete svakodnevnog života, koji bi bili slični uvjetima u drugim krajevima.

Pojedinačno smo pomagali obiteljima s obiteljskim paketima pred Božić i Uskrs. Pomogli smo jednoj obitelji obnavljati kuću, dijelimo simbolično jednokratne pomoći… Razgovarajući sa župljanima, smatrali smo da je potrebno potaknuti naše župljane da sami rade, a to znači: Svakome osigurati štap za lov ribe, a ne dijeliti ribu.

Jedna mala skupina se odlučila je u siječnju jednome župljaninu dati troje prasadi da hrani, a nagrada će biti da će imati „pastrmu.“ Mi ćemo osigurati hranu. Sami smo davali svoja sredstva. Nakon toga smo odlučili, orati njive, koje bi bile zapuštene i osigurati hranu i sigurno još nabavljati prasadi, koje bi naši župljani hranili prema ranije utvrđenim kriterijima. Ljudi su besplatno dali svoje njive i polja za sijanje kukuruza u Biljačiću, Dolini i Viništu. Naravno, ako bismo dobili „injekcije“ od naših župljana po svijetu, cijeli projekt bismo proširili.

Ove godine smo angažirali Vinka Šimića i Josipa Šimića Sosu, koji za nas rade. Nastojimo uvezati sve naše župljane iz svih dijelova župe, ali i one, koji žive daleko od Zavidovića. A sam župnik uz pomoć župljana želi i oplemeniti župno imanje i možemo reći da je naše župno dvorište jedan od najljepših kutaka u gradu. Vjerujemo da ćemo naći načina, kako što više ljudi uključiti u rad za zajedničko dobro. A dragi Bog će sigurno blagosloviti i nagraditi sve naše dobre namjere.