Pobožnost križnog puta u Katoličkoj Crkvi ima dugu tradiciju, a tako i u našoj župi. I ove godine naši vjernici su svakog petka dolazili na ovu pobožnost, pratili Isusa na njegovom križnom putu. Bilo bi važno da kao vjernici uvijek pratimo Isusa na njegovom križnom putu. Nakon križnog puta, smrti na križu na Kalvariji, dolazi uskrsno jutro. Bog Otac nije Isusa i njegovu majku Mariju zaštitio duševne i tjelesne boli. Marija ostaje vjerna svojoj riječi, koju je dala Bogu preko anđela Gabrijela: „Evo službenice Gospodnje.“ A Isus je molio: „Oče, ako je moguće neka me mimoiđe ova čaša, ali ne kako je moja, nego kako je Tvoja volja.“ K tome on moli za svoje mučitelje: „Oprosti im, jer ne znaju što čine.“

Mi vjernici trebamo slijediti primjere Isusa i Marije. Ni mi kao vjernici nismo zaštićeni od tjelesne i duševne boli. U trenucima naše tjelesne i duševne boli, utecimo se za pomoć uskrslom Gospodinu i zagovoru njegove i naše majke Marije.