Najmlađa zenička župa Čajdraš u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i u Središnjoj Bosni nakon proslave patrona svetkovine Srca Isusova, dan kasnije u subotu, 12. lipnja 2021., Euharistijskim slavljem i druženjem pod vodstvom aktualnog čajdraškog župnika vlč. Josipa Šimunovića organizirala je prvi susret prognanih, iseljenih i raseljenih župljana. Najava i poziv župnika, usprkos poteškoća zbog prisutne pandemije, naišao je na lijepi odjek bivših i sadašnjih vjernika župe Čajdraš iz tuzemstva i inozemstva sa željom da u župnoj crkvi kroz Euharistijsko slavlje i nakon toga kroz zajedničko druženje makar nakratko dožive nešto lijepo vezano na župu svoga rođenja, krštenja i svoga podrijetla. Odaziv je bio lijep, a nazočnost Čajdražana i lijepog broja vjernika iz drugih zeničkih župa ispunio je čajdrašku župnu crkvu i prostor ispred nje.

Euharistijskom slavlju predsjedao je domaći sin aktualni zavidovićki župnik vlč. Stipo Knežević uz nazočnost mons. Tome Kneževića i vlč. mr. sc. Vlatka Rosića. Mladi su svojom pjesmom doprinijeli radosnom liturgijskom događanju i liturgijskoj pjesmi, a koje se dobro sjećaju svi koji su napustili zeničke i čajdraške prostore.

U svojoj propovijedi vlč. Stipo kazao je: „… Mi smo svjesni da nam je Katolička Crkva uvijek čuvala naš identitet… Jučer smo čuli da smo kao župa počeli živjeti od 2. listopada 1977. god., kada je proglašena župa Čajdraš. Pokojni vrhbosanski nadbiskup dr. sc. mons. Marko Jozinović primio je delegaciju iz Čajdraša, koju su sačinjavali pok. Franjo Majstorović, pok. Niko Tikvić zvani Ćelo, pok. Franjo Majstorović i ja sjemeništarac kao budući maturant. Valja spomenuti da je već ranije vlč. Miodrag Mišković, župnik u župi sv. Josipa u Zenici i tada naša župnik, već kupio zemlju od Ante Žepačkića za gradnju buduće crkve. Nadbiskup je sve saslušao i donio odluku kojom osniva župu Čajdraš, a vlč. Nikolu Pranjić, mlađeg imenovao prvim župnikom… koji s nama svojim župljanima izgradi prvo župnu kuću, a nakon toga i župnu crkvu. Sjetimo se i svih pokojnih župnika iz župe sv. Josipa, koji su svojim životom svjedočili vjeru u Trojedinoga Boga: vlč. Milivoj Čekada, vlč. Zvonko Rajić, vlč. Rudolf Römer, vlč. Ivan Starčević, vlč. Anto Čondrić i vlč. Miodrag Mišković. K tome bilo je puno dobrih kapelana, koji su držali vjeronauku u središtu župe, ali i kod nas na različitim mjestima u Gornjem Čajdrašu. Velike zasluge za našu vjeru imaju i sestre Služavke Malog Isusa i Uršulinke, koje su neumorno radile za kraljevstvo Božje u našem Zeničkom kraju.

Propovjednik je nastavio kako bi bilo „… previše sebično govoriti samo o Čajdrašu i Čajdražanima, a ne spomenuti sve naše prabake, bake, majke drugih dijelova Središnje Bosne iz Viteza, Busovače, Gornjeg kraja: iz župe Brajkovići, iza Malkina mosta i drugih mjesta… Listajući stare matice župe sv. Ilije u Zenici vidimo da je Čajdraš bio najveće hrvatsko i katoličke selo u općini Zenica. Stoga nije čudno da je u Čajdrašu prije II. Svjetskog rata postojala i podružnica Hrvatske Seljačke Stranke, stožerne stranke Hrvata. Obitelj Kolar, koja je morala napustiti Zenicu, sa sobom je ponijela i sačuvala usprkos svih opasnosti zastavu HSS i nakon prvih višestranačkih izbora vratili istu Čajdražanima…. U maticama pronalazimo između ostalih prezimena duvanjska, livanjska, hercegovačka i dalmatinska, kao i u cijeloj Središnjoj Bosni. Hrvatski povjesničar Klaić sredinom 19. stoljeća spomenuo je da se tada Zenicu nazivalo „Malom Dalmacijom“… Istina, uvije je bilo seoba na ovaj ili onaj način. Uvijek treba poštivati odluku kad netko odluči otići. Neka su prezimena nestala iz Čajdraša kao na primjer Perković koja je odselila u Žepački kraj. A ta obitelj objedinjuje čajdraške obitelji Perković, Jonjić, Knežević i Štrbac. Iz njih imamo i dva svećenika franjevca Bosne Srebrene, a isto tako imamo svećenike iz obitelji iseljenih Čajdražana Matosa, Majstorovića i Međugoraca.

Već sam rekao da je u teškim vremenima Katolička Crkva u Zeničkom kraju stajala uz svoje vjernike. Danas posebno spominjem našeg dragog pokojnog župnika vlč. Božu Markotića. Kada bismo mi voljeli svoj Čajdraš kao pokojni Božo ne bismo se trebali brinuti za budućnost našeg lijepog Čajdraša i naše Zenice. Pitam sebe i vas, što bi pokojni Božo rekao kada bi vidio da se mi ponosni Čajdražani nismo mogli ujediniti i izabrati nekog od nas za predsjednika mjesne zajednice. Pitam i sebe i vas: Što bi na sva događanja rekli svi naši branitelji, koji su darovali svoje živote da bismo mogli živjeti u slobodi? Što bi rekli naši pokojni, čija tijela počivaju na našem groblju? Ni u najtežim vremenima komunistička partija, usprkos svih pokušaja nije pustila jake korijene u Čajdrašu. Mi Hrvati katolici nismo se mogli ujediniti i izabrati barem jednog vijećnika u općinskom vijeću Zenica. Jer pokojni Božo nije živio samo za nas Čajdražane, žrtvovao se i za sve vjernike u svim zeničkim župama. Božo je posjećivao zarobljene bojovnike, tješio sve koji su doživljavali nasilje u vlastitim kućama, obilazio svoje prognane župljane u puno mjesta u Hrvatskoj. A pitam se, koliko tih naših susjeda pohađaju naše groblje, gdje počivaju tijela njihovih pokojnika. Neka naše groblje bude počivalište naših dragih pokojnika, a ne odlagalište ljudskih tijela. Bilo bi predivno kada bismo danas bili svi tako ujedinjeni kao kada smo gradili župnu kuću i župnu crkvu. Kada je osnovana župa sestre Žepačkić su stavile na raspolaganje župniku svoju kuću, a one same su stanovale u podrumu…“

Svoju propovijed završio je riječima: „… Stoga molimo danas dragog Boga da nam po zagovoru Blažene Djevice Marije daruje duha mudrosti, duha praštanja, duha dobrote i ljubavi da svi možemo naći ovdje izvor gdje uvijek možemo napuniti svoj duh dobrote i ljubavi i da uvijek možemo doći i obradovati svakoga onoga koji čuva naša ognjišta. Kada navečer, pogotovo u božićnom vremenu navečer prođem kroz naš Čajdraš, radujem se svakoj okićenoj kući, a žalostan sam kad se neka kuća proda i to vrlo jeftino“.

Nakon Euharistijskog slavlja susret se nastavio ispred župne crkve uz pripremljeni objed, razgovor i pjesmu okupljenih Čajdražana. Okupljenima se obratio i domaći sin mons. Tomo Knežević uz poruku i poziv na zajedništvo, ljubav prema Središnjoj Bosni, Zeničkom kraju, župi Čajdraš i svojoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji po uzoru na židovski narod koji je svoje susrete završavao „Dogodine u Jeruzalemu“, a mi prognani, raseljeni i iseljeni Čajdražani: „Dogodine u Čajdrašu“ nakon proslave patrona Srca Isusova u subotu na spomendan Bezgrješnog Srca Marijina.

Kao i na početku uz riječi dobrodošlice aktualni čajdraški župnik vlč. Josip Šimunović svima je zahvalio za sve napore oko pripreme, za susret i dolazak svih Čajdražana i Zeničana uz poruku kako je župu Čajdraš prihvatio s radošću i kao se osjeća sretnim čajdraškim župnikom.

Preuzeto sa www.ktabkbih.net