ŽUPA ZAVIDOVIĆI PROSLAVILA SVOGA NEBESKOG ZAŠTITNIKA
U nadi protiv svake nade, po primjeru i zagovoru sv. Josipa, opstajemo i ostajemo u župi Zavidovići i u cijeloj Središnjoj Bosni!
U ponedjeljak, 19. ožujka 2018. god., srednjobosanska župa Zavidovići u Žepačkom dekanatu proslavila je svetkovinu sv. Josipa koji je nebeski zaštitnik ove župne zajednice i župne crkve. Na ovogodišnju proslavu pripremali su se trodnevnicom koju je vodio katedralni župnik i sarajevski dekan preč. Marko Majstorović.
Iako su sve pripremili da euharistijsko slavlje bude na prostoru ispred crkve, zbog novoga snijega, cjelokupno liturgijskog događanje bilo je u samoj crkvi. Ni novi snijeg, ni niska temperatura nisu spriječili veliko mnoštvo štovatelja sv. Josipa da dođu na središnje euharistijsko slavlje. Brojni vjernici okupili su se u župnoj crkvi u Zavidovićima, koja je jedna od najljepših, možda i najljepša župna crkva u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, a koja se svojim poglavito vanjskim izgledom ugradila u prelijepa srednjobosanska brda pozivajući vjernike na molitvu i izgrađujući svoj odnos prema Bogu i prema bratu čovjeku. I ova ljepotica, uz brojne druge sadržaje, svojom toplinom očarala je i zagrlila sve koji su došli ispuniti svoje ispražnjene duhovne akumulatore u primjeru vjerničkog života i rada sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije i našeg moćnog zagovornika. Svoju radost dobrodošlice i zahvale pristiglim svećenicima, kako ovog dijela Žepačkog djekanata tako i izvan njega, zatim velikom broju vjernika izrekao je župnik vlč. Stipo Knežević koji je tijekom minuloga rata na srednjobosanskim prostorima, kao župnik župe Radunice, duhovno skrbio za jedan dio župe Zavidovići i cijelo vrijeme i o župi Maglaj.
Središnje euharistijsko slavlje slavio je župnikov brat mons. Tomo Knežević. U svojoj propovijedi istaknuo je kako je „…praksa je Katoličke crkve da svoja zdanja, poglavito crkve, posvećuje nekoj od velikih i važnih tajni i istina ili nekome od dragih i vjernicima bliskih blaženika i svetaca. U takvoj praksi čašćenja blaženika i svetaca svima se … posvješćuje kako trebamo slijedi čistu nauku Crkve i čuvati se od svake sumnje i prigovora. Svi smo pozvani da slijedimo službenu nauku Crkve, te da stalno imamo pred očima svetopisamske riječi sv. Pavla iz Prve poslanice Timoteju (2,5f) u kojoj se između ostalog kaže: „… jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus koji dade samoga sebe kao otkup mjesto sviju“.
Dalje je kazao kako je „Srednjobosansku Župu Zavidovići u Žepačkom dekanatu službeno je utemeljio Sluga Božji Josip Stadler, 17. srpnja 1902. god., odvajanjem od župe Osova. Za zaštitnika je izabran sv. Josip, a što je jasno za sve nas koji postavljamo pitanje, a zašto sv. Josip? Treba uvijek iznova ponavljati i reći kako su Zavidovići bili novoutemeljeni grad u kojemu je pokrenuta snažna drvna industrija, koja u ovom poratnom vremenu lagano propada. I zato su u ovaj grad doseljavali radnici i činovnici sa svih strana tadašnje Austro-ugarske monarhije. Zavidovići i njegovo okruženje imalo je i još uvijek ima brojne i vrsne majstore svoga zanata u oblikovanju drveta, koji napraviše čak stolicu za papu Franju za euharistijsko slavlje u Sarajevu, 6. lipnja 2015. god… Zato nije ni čudno, a odgovor je potpuno jasan, da je za zaštitnika župe i župne crkve izabran i određen upravo sv. Josip. I danas, ako se prošeta gradskim grobljem uočit će se veliki broj njemačkih, čeških, slovačkih, mađarskih, ukrajinskih, slovenskih i drugih prezimena. U tim godinama pored vjernika katolika, u gradu je živio i lijepi broj i grkokatolika. Svoju crkvu izgradili su i evangelici, koju je bezbožni komunistički sustav porušio nakon Drugog svjetskog rada. Židovi su imali i svoju sinagogu. Tu su naravno bili i muslimani. I ova nekoć velika župna zajednica s preko 4.000 vjernika, nakon ratnih i poratnih protjerivanja, koje nitko ne spominje i svjesno prešućuje, uz odlaske iz ekonomskih razloga zadnjih nekoliko godina, ostade na oko 1.500 vjernih i upornih vjernika katolika, u nadi protiv svake nade.“ Istaknuo je kako je „… povijest spasenja ljudskoga roda prožeta lijepim brojem primjera u kojima za najodgovornije aktere vrijedi pravilo koje je sadržano u drugom čitanju iz Poslanice sv. Pavla apostola Rimljanima: ‘U nadi protiv svake nade povjerova Abraham…’ (Rim 4,18)! Temeljem rečenoga, brate i sestro, to posebno vrijedi za sv. Josipa, u nadi protiv svake nade toliko je puta sv. Josip pokazao svoju vjeru i svoje potpuno predanje i pouzdanje u Božje obećanje: od njegova braka s Blaženom Djevicom Marijom, Isusova začeća po Duhu Svetom, davanje legaliteta i legitimiteta pred važećim državnim zakonima s obzirom na Isusa, zatim Isusovo rođenje, pa bijeg u Egipat, pa sve do Kristova križa, raspeća, smrti i uskrsnuća. Koliko smo i mi zajednički i pojedinačno bili u sličnoj situaciji i gdje smo postavljeni na vagu provjere naše osobne vjere i pouzdanja u Boga i njegova obećanja …. Kako bismo se i mi ponašali poput sv. Josipa u središtu nam treba biti Bog, njegovi zakoni i Njegovi stalni pozivi, a ne naši ljudski i osobni prohtjevi prožeti vlastitim promišljanjem i vlastitom vjerom.“
Na kraju je propovjednik pozvao sve okupljene sljedećim riječima: „Brate i sestro, jesmo li mi ljudi vjere i nade koje se temelje na potpunom predanju i pouzdanju u Božja obećanja po uzoru na sv. Josipa. Rat i poraće na nama su ostavili neizbrisive tragove. I najslabiji svakodnevni vjetrovi dobrano ugrožavaju našu vjeru i nadu kako u obitelji tako i unutar župne zajednice…“ Završio je molitvom upućenom sv. Josipu „Idite k sv. Josipu“: „Molitve svetom Josipu; Kad pritisnu boli, u toj suznoj doli; Idite k Josipu! Nesreća kad bije, a pomoći nije; Idite k Josipu! Kad duša zdvaja, pati od očaja; Idite k Josipu! Žalost kad vas muči, jer nemir je u kući; Idite k Josipu! Teška kad vas tuga, muči radi duga; Idite k Josipu! Kad vjeru gubi, koga srce ljubi; Idite k Josipu! Duša kad poleti, u raj gore sveti; Idite k Josipu! Amen!
Nakon euharistijskog slavlja za svećenike i redovnice pripremljen je objed u župnoj kući, a za okupljene vjernike na prostoru ispred župne crkve uz šargiju i pjesmu. (kta)
