Bilo bi dobro kada bi čovjek mogao iz svoga sjećanja izbrisati ružna sjećanja. Prije trideset godina dogodio se krvavi rat u Bosni i Hercegovini.

24. lipnja 1993. došlo je do strašnih sukoba dojučerašnjih saveznika HVO-a i ABiH-a. U svim sukobima najviše stradaju obični ljudi. Toga dana je jedan vod vojske HVO-a, maglajska bojna, radunička satnija krenula na položaje braniti Maglaj od vojske RS. I dok su bili na svojim obrambenim položajima, došlo je do navedenog sukoba u pozadini. Tako su, ne svojom voljom, branitelji postali „agresori.“ S njima se postupalo kao s ratnim zarobljenicima (ponižavanja, premlaćivanja, kopanje rovova na prvim crtama…). Svi pokušaji razmjene ratnih zarobljenika zaraćenih strana nije donijelo ploda. Do razmjene je došlo 05 ožujka 1994. tek nakon potpisa mirovnog sporazuma u Washingtonu. Hvala Bogu, svi su se vratili živi.

Valja spomenuti da je tadašnji župnik u Radunicama vlč. Stipo Knežević, sada župnik u Zavidovićima s konvojem pomoći UNHCR-a, koji je vodio Britanac Larry Hollingworth posjetio zatočene bojovnike 22./23. listopada 1993.

Desetak bivših zatočenika došli su na obljetnicu svog izlaska iz zatočeništva u Zavidoviće zahvaliti Bogu da su se živi vratili. Sv. Misu je predvodio i propovijedao vlč. dr. Josip Knežević. Sjetili smo se svih onih koji se nalaze po cijelom svijetu i jednoglasno zaključili: „Ne daj Bože da itko i ikada doživi ono što su oni doživjeli.“ Sjetili smo se i svih poginulih, pomolili se i na spomenik svim žrtvama ratova položili cvijeće i upalili svijeće. A nakon molitve susreli smo se u župnoj dvorani.