Ako bi se putnik namjernik uputio sporednim putem od Zavidovića prema Žepču preko Viništa i Radovlja dobio bi odgovor na pitanje: „Jel’ Viniško polje uzorano?“ Velika većina polja su uzorana i obrađena. Dakle, jest Viniško polje uzorano. Na poljima smo zatekli vrijedne ruke iz obitelji Mate Ivandića. I druge obitelji su vrijedne i svojim radom prihvaćaju plodove zemlje, koje Bog obilno daruje.
Nažalost, dionica puta iz pravca Zavidovića je propala, a kad će se obnoviti ne znamo. Poznato je da manji dio Viništa pripada župi sv. Josipa Zavidovići (blagoslovili smo 53 obitelji). Ne znamo, da li su dobili općinske poticaje za svoj rad. Vjerujemo da bi još više ljudi radilo na svojim poljima kada bi država davala poticaje za sjetvu, napr. „plavi diesel.“ Koliko smo vidjeli većina ima vlastitu mehanizaciju za obrađivanje zemlje. Jedan dio iseljenih Viništana održavaju vezu sa svojom župom. Za vrijeme sv. Mise i blagoslova polja molili smo dragog Boga: „Da se dostojiš plodove zemlje dati i uzdržati.“ Nadamo se da će naša zemlja dati obilne plodove. Vidimo da je kukuruz dobro krenuo. A onaj tko moli i radi, smije se nadati. A onaj koji ne moli i ne radi …