Milovidna crkva Zavidovićka, kako ju je 1937. godine opisao nadbiskup dr. Ivan Šarić, nalazi se na lijevoj obali rijeke Bosne, na uzvisini, i dominira panoramom grada. Prekrasni park koji je okružuje zasađen je 70 -ih godina prošlog stoljeća. To je nedvojbeno i danas najljepši zeleni prostor u gradu.
Izdradnja crkve u Zavidovićima započela je 19. ožujka 1914. godine i trajala je gotovo godinu i pol.
Novoizgrađena katolička crkva, građena u sjevernonjemačkom gotskom stilu, posvećena je i blagoslovljena 3. listopada 1915. godine. Crkva je dimenzija 28 x 11 m, sa zvonikom s križem visine 41,5 m.
U prosincu 1982. godine u Zavidoviće su stigle orgulje iz Münchena i dva zvona iz Innsbrucka, koja su postavljena u toranj crkve uz jedno postojeće.
Crkva je značajnije obnovljena 1990. godine, kada je izvršeno čišćenje i bojanje lima na crkvenom tornju, popravka križa, postavljanje nadstrešnice nad glavnim ulazom i uređenje crkvenog enterijera.
U rujnu 1991. godine započeli su radovi na unutarnjem uređenju crkve: potpuno skidanje stare žbuke, postavljanje novih instalacija i nabacivanje nove žbuke. Nakon ovih radova, 8. prosincu iste godine, na obnovljene zidove postavljene su postaje novog križnog puta, čiji je autor akademski slikar Ivica Matijević.
Župna crkva u Zavidovićima je tijekom proteklog rata pretrpjela brojna oštećenja. Danas je u cijelosti obnovljena i blista u svoj svojoj ljepoti, na radost i ponos župljana.
“Planinska pjesma odjekuje zelenom gorom. Dan je sunčan, pa jedna pjesma počinje: ‘Lijepa danka, još ljepšeg sastanka.’ Napokon, iza devet brda, ugledasmo na granici župe Raduničke čitavu složnu vojsku seljaka i građana, koji su nas pozdravljali i pucanjem, i pjevanjem, i klicanjem, i vijanjem narodnih i crkvenih zastava. Nitko jezikom ne iskaza taj toliki katolički i hrvatski zanos i ponos. Križari i Križarice zapjevali su svoju divnu križarsku himnu. I u toj divnoj Božjoj prirodi, u mirisu šume i pod visokim slavolukom sa natpisom ‘U Križu je spas’ pozdravlja Nadbiskupa oduševljeno i srdačno revni župnik iz Zavidovića, vč. g. L. Buljan. Nadbiskup, opkoljen od hiljade naroda i ganut, odgovara toplo i sve blagosiva… Prolazimo kroz selo Gornji Zavidovići. Selo je sve okićeno svetim slikama, i bijelim i šarenim ručnim radom, i zelenim slavolucima, i čitavim oltarima pred kućama. Nadbiskup sve to blagosliva, i sve pozdravlja. Narod, klečeći, prima blagoslov natpastirski. Eto nas napokon pred orijaškim slavolukom u blizini milovidne crkve Zavidovićke. Tu je silan puk i narod, i onda govor iza govora. Sve jedan ljepši od drugoga …“
(Izvadak iz izvještaja kojeg je na stranicama Katoličkog tjednika iz 1937. godine o krizmi u žepačkoj dekaniji objavio nadbiskup dr. Ivan Šarić, a govori o dočeku nadbiskupa 14. kolovoza 1937. godine u župi Zavidovići.)
