Od 20. studenog do 18. prosinca 2022. pratili smo najveću smotru „najveće sporedne stvari“ u svijetu, svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru. Naše „vatrene“ smo bodrili u kvalifikacijama na utakmicama u Rijeci, Osijeku, Splitu i Zagrebu. Nekoliko naših župljana su članovi udruge navijača, najprije „Uvijek vjerni“, a onda „Mi Hrvati“. Razumljivo, najviše članova udruge su iz Žepča.

Sanjali smo da prođemo skupinu, a onda su nam porasli apetiti. Vrhunac je bio, kada smo kući otpratili najveće favorite prvenstva Brazilce. Nije bilo razočarenja, kada je stigao poraz od Argentine. Toliko smo bili objektivni da nam je 3. ili 4. mjesto bilo prevažno. A onda pobjeda za treće mjesto. Izjave naših nogometaša, govore da su vjernici, Hrvati i katolici. Sudačke nepravde protiv Argentine i Maroka nije ih izbacila „iz opanaka.“ Bili su dostojanstveni. Sjetili su se velikog nogometaša Siniše Mihajlovića, izrazili sućut, makar su na travnjaku bili žestoki protivnici. Nazočnost bivših „vatrenih“ na sprovodu pok. velikana nogometne igre pokazuje, kakve su veličine naši „vatreni.“ U trenucima slavlja protiv Maroka, sjetili su se „trenera svih trenera“ našeg Travničanina, bolesnog legendarnog Miroslava Ćire Blaževića.

„Mi Hrvati“ u Zavidovićima smo redovito pratili sve utakmice, ljutili se, kao „najbolji izbornici.“ A „vatreni“ su korak po korak postigli, što samo nadmašuju vaterpolisti. A onda dar, treće mjesto u Kataru. Hvala Bogu, ponovno je svijet čuo neki mali narod u srcu Europe, koji se dobro Bogu moli, ali i dobro igraju nogomet. Bivša, zajednička nam država nikada nije polučila ovakve rezultate. Jedna pjesma kaže: „Svijet voli pobjednike…“ A mi Hrvati, katolici i navijači čekat ćemo sljedeću prigodu kako bismo osvojili zlato. Kamo sreće, kada bismo mi Hrvati katolici i u Bosni i Hercegovini bili kao „vatreni“, barem kao pošteni stručnjaci radnici, susjedi, političari, vjernici… bili vertikala vjerničkih i ljudskih vrijednosti. Božja nagrada ne bi izostala.