Biljačić, 22. travnja 2021.

Za nas vjernike katolike groblje je mjesto gdje tijela naših pokojnika počivaju u miru i čekaju uskrsnuće. Ta sveta mjesta trebaju biti počivališta, a ne odlagališta tijela naših dragih pokojnika. Brigu oko uređenja grobalja trebaju voditi potomci naših pokojnika, bez obzira na kojem kraju svijeta živjeli.

Najstarije groblje u župi sv. Josipa je groblje u Biljačiću. Vrijedno je spomenuti da su se na groblju Biljačić ukapali i pokojnici iz Debelog Brda i Doline. Do sada smo imali razne modele, a skoro već godinu dana dogovor je da sami kosimo groblje. Dobro nam dođe logistika (piće, meza, kava…). Treba pohvaliti Biljačane, jer se uvijek nađe dovoljan broj onih, koji počaste radnike. I dok jedni kose, drugi skupljaju travu. Pored rada padne i dogovor oko drugih poslova u selu ili župi.

Zahvaljujući fotografijama na društvenim mrežama, ali i „usmenoj predaji“ pored domaćih Biljačana, radnike su počastili i Ivo Matijević, Marko Kajić, Jozo Vrbić Cindo i vlč. Franjo Ivandić. Pored Biljačana valja spomenuti da svojim prilogom „uskaču“ pojedinci iz Debelog Brda i Doline, jer tijela njihovih djedova počivaju baš na tom groblju. Dok smo radili dogovarali smo, kako naći najstariji nadgrobni spomenik. Ubuduće ćemo nastojati predstaviti najstariji spomenik, jer to je naša povijest.

Naravno, nakon blagoslova polja i sv. Mise vrijedni radnici su se našli i potrošili darove, koje su dobili. A radili su, kao što se vidi na fotografijama: Ivan i Blaženko Duvančić, Anto Tadić, Bajin, Vlado Slišković Koka, Franjo Vrbić Bujo, Ivo Vrbić Ivuna i Karlo Vrbić Mrša. Trebat će još najmanje tri puta kositi groblje. Nadamo se da se ni vrijedne ruke neće umoriti, ali i da će imati dovoljno logistike, kako bi naša groblja bila i naš ponos.