Dragi Bog se brine za sva svoja stvorenja, a posebno za čovjeka, koji je najizvrsniji Božji stvor. Da bi Božji darovi postali „finalni proizvod“ Bog poziva čovjeka da uloži i mali dio svog napora, volje i vremena.Jesen je godišnje doba, kada svatko od nas može oko sebe vidjeti Božje darove. Kroz protekle tjedne ljudi su ubirali luk, krumpir, a sada je vrijeme branja jabuka, šljiva, krušaka, aronije… Svuda oko nas možemo vidjeti otežale grane voćki sa zrelim i slatkim plodovima. Jedan broj naših župljana pravi ukusne i zdrave sokove aronije, drugi peku razne vrste pekmeza. Ovih dana dozrijeva i šipak. Ipak, najveći broj bere jabuke, kruške, manje šljive melju ih i „kisele“, a onda skuplja se društvo i peče se rakija, koja treba razveseliti srce čovječje.
Važnije od same rakije je druženje među ljudima. Nije rijetka pojava da se kod kazana ne pije rakija nego pivo ili neki drugi napitak. A voće je rodilo u obrađivanim voćnjacima, ali i u onima, koje nema tko obrađivati, ali nema tko ni rodove ubrati. Dok se čuje pjesma družine oko kazana, dok se čuje plač djece do tada će biti života u našim selima. Dao Bog da se ta lijepa tradicija ne ugasi u našim selima.
